Smena poetičkih paradigmi u srpskoj književnosti XX veka: nacionalni i evropski kontekst

 

Saradnici iz Instituta

Spoljni saradnici

  • dr Jovan Delić
  • dr Aleksandar Jovanović
  • dr Aleksandar Jerkov
  • dr Slađana Jaćimović
  • dr Predrag Petrović
  • mr Persida Lazarević di Giacomo
  • dr Aleksandar Bošković
  • dr Slavko Petaković
  • Mina Ðurić

Cilj ovoga četvorogodišnjeg projekta je da ekipno, unutražnjim pristupom, istraži i opiše smene poetičkih paradigmi koje su se desile u dva veoma burna perioda srpske književnosti: u avangardu (1919-1934) i modernizmu posle Drugog svetskog rata (od sredine pedesetih godina). Oba ova perioda karakteriše intenzivan dijalog sa evropskom kulturom, pa je zato neophodno sagledavati dubinu i vrednost promena i inovacija unutar nacionalne književnosti, ali ih je nužno objašnjavati i u komparativnom kontekstu. Tako se projekat prirodno uklapa u prioritete predviđene ovim konkursom: opisivanje nacionalnog identiteta srpske književnosti i kulture i njene integrisanosti u evropsku književnost i kulturu. Promene na planu žanra, oblika, stiha, strofe i osećanja sveta događale su se paralelno i istovremeno u srpskoj i evropskoj, pre svega francuskoj, književnosti, pa se istovremeno javljaju i stilski pravci, odnosno formacije ili „pokreti“ (dadaizam, ekspresionizam, kubofuturizam, nadrealizam, zenitizam i hipnizam). U središtu ekipnog proučavanja će se naći poezija, dok će se poetika proznog i dramskog stvaralaštva proučavati u pažljivo odabranim i ciljano usmerenim master, magistarskim, doktorskim i habiliticaionim radovima. U nizu tematskih monografskih zbornika obuhvatiće se poetika najznačajnijih, do sad neproučenih pesnika (Stanislava Vinavera, Miloša Crnjanskog, Dušana Matića i Oskara Daviča, odnosno Borislava Radovića, Matije Bećkovićam, Aleka Vukadinovića i drugih).